s terapije by horvi 4.2.08. (koncert 29.1. u Saxu u sklopu programa "Novi zvuk"):

---

Kimiko sam posljednji puta gledao prije 3 godine i veoma me interesiralo što oni danas rade. Upravo oni su započeli svirku ovog Novog zvuka točno u 21.40h, te sam ostao ne ugodno, nego strahovito iznenađen. Od mog prvog i jedinog susreta s njima u Ozonu u Sisku 12.III 2005., KIMIKO je napredovao ne 100, nego 200%. Mogu reći da mi je u jednu ruku i žao što u protekle 3 godine nisam pratio njihov očigledan rapidan razvoj, no s druge strane, osjećaj kojeg su večeras podarili barem meni ima onu veliku draž kada se ponovno sretnete s nekim tko vam je bio veoma simpatičan, ali nikako niste našli vremena za ponovni susret. Prvo iznenađenje mi je bilo da više nemaju bubnjara, već koriste ritam mašine i samplere, a drugo da tekstove (svi su na engleskom, nema više niti jednog na hrvatskom) pjeva trećina ovog kvarteta. A treće, mnogo su uložili u modernizaciju zvuka kojom su dogurali do plesnog elektronskog pop/rock indie orijentiranog sastava koji i dalje obožava eksperimente i spreman je za uravnotežene eskapade. Danas je njihova glazba vrlo staložena, gotovo smirena i aranžmanski je posve dotjerana u fahu minimalističkog aranžmanskog obrasca. I dalje su sastav koji sustavno slijedi tendencije brit-popa i nove americke indie/pop-rock scene, no iz njihovih zvukovlja nestale su mnoge sekvence koje možda niti oni ne umiju objasniti zašto su uopće postojale. Ili ja na temelju jednog vrlo loše ozvučenog koncerta sudim krivo? Repertoar im se sastojao od pet starijih, dvije nove premjerno izvedene kompozicije i jedne obrade (Grandaddy - "Crystal lake"). Kako se pokazalo, večeras su održali sjajan nastup, te svakako vrijedi opisati njihov nastup korak po korak. Počeli su sa starim instrumentalom "Pingvin" koji je počeo laganom laid-back atmosferom (zvuk gitare podsjetio me na "Sunshine reggae" Laid Backa!) u koji ulazi plesna ritam mašina i malo žešća druga gitara, te se melodijski pokazalo da su vrlo bliski sa The Orange Strips iz Labina. "She's gone" je po prvi puta izvedena skladba koju pjeva prvi gitarist (mislim da se zove Denis) koji se stavlja u poziciju vodećeg vokala. Stvar je plesna, vrlo fina i nosi vedro okružje minimalističkog pop/new-wave struktuiranog šablona poput The Fall ili lepršavih plesnih skladbi Pulp i Blur. "Nothing to me" sa psycho atmosferom koja je stvorena pomoću spoja plesne elektronike i rocka asocira na kombinaciju lakših Primal Scream (zna se s kojih legendarnih techno-rock albuma) i rasplesanih The Notwist, dok još jedna nova "All that matters" ima neku čarobnu, no znatno mekšu fuziju koju su tako lijepo i vješto prikazali Flaming Lips i The Chemical Brothers u sada već legendarnoj kolaboracijskoj skladbi "The golden path". Ovdje je gitarist Zok izveo niz dosjetljivih improvizacija gdje je koristio efekt 'chaos pad' (nalik na gitarsku papučicu) koju je podešavao rukama u svrhu obogaćivanja i same glazbene nadogradnje koja je u ovom slučaju nešto nalik na solo-dionicu. Sjajno!!! Zatim je slijedila "One way lane", začuđujući spoj electro-bodya u pop shemi (zamislite D.A.F. ritmove u kombinaciji sa brit-pop riffovima) koja nalikuje poprilično na Marinadu iz Rijeke. Nakon vrlo uspjele spomenute obrade Grandaddya koja je zvučala pred kraj kao Sonic Youth u noise-pop varijanti gdje je basistica Lora rekla da onaj tko pogodi izvođača i pjesmu dobije nagradu (nitko osim Hadže to nije znao, ali kritičari se ne računaju), slijedila je odlična "Take a bow" koja osim već nekih standardnih, njima možda i nesvjesnih utjecaja poput minimalistickih The Fall i Joy Division (posebice s albuma "Closer") prožima i plesna elektronska okruženja s nekoliko posljednje objavljenih Radiohead albuma, a spomenuti i melodijsku strukturu The Cure iz '80-tih nije za odbaciti. Ovu skladbu je pjevao gitarist Zok, te se u skladbi nalazi veoma interesantan detalj korištenja vokalnog samplera koji je odlično iskorišten samo jednom u svrhu imitacije glasa. Istu stvar napravio je i japanski Cornelius na sjajnom albumu "Sensuous" iz 2007. godine (pjesma "Gum"). Posljednja skladba bila je "Mad scientist", laganijeg tempa i fine melodije koja sadrži sve vitalne osobine indie-pop glazbe s noise sintagmama poput mješavine The Cure, Cocteau Twins, My Bloody Valentine, Sonic Youth... Priznali smo si i Hadžo i ja da je ovo bilo odlično izdanje Kimika, meni neočekivano, njemu možda i ne toliko jer ih je gledao u ovom rasponu od tri godine, no činjenica je da Kimiko imaju veliki potencijal koji treba gurati sada u ovoj fazi kada su zaista kreativan sastav koji može sa nešto drugačijim, ali ipak melodijski vrlo bliskim The Orange Strips u pogledu koji se kod nas na primitivnom Balkanu zove 'urbana scena' napraviti barem nešto na Zapadu. Nakon njihovog odličnog nastupa promeškoljio sam se na stolici i spazio iza sebe momka koji na HTV vodi emisiju "Briljanteen" (a nemam pojma kak' se dečko zove). I to već nešto govori o njima. Kimiko je sastav vrijedan divljenja. Sve pohvale! [vidi originalno okruženje]

s groupie portala by Hadžo 30.01.08. (koncert 29.1. u Saxu u sklopu programa "Novi zvuk"):

---

''Mi smo Kimiko i u narednih pola sata ćemo vas uveseljavati'', izdeklarirala je basistica Kimika Lolly prije nego su nas uveli u ''Pingvina''. Kimiko su kvartet s dvojicom gitarista (Zok i Dario, koji ujedno i pjeva), basisticom Lolly i klavijaturistom Darkom. Nema bubnjara. Nula bodova. Bend već dosta dugo uživa velik ugled u demo krugovima, ali kako to ovdje izgleda ide, neće dobiti priliku da objave album bar još sljedećih tristo godina. Što je velika šteta. Glazbu Kimika teško je riječima opisati, oni su se sami prozvali indietronicom ili elektroničkim gitarističkim popom, ali znam da vam to ne znači mnogo, pa recimo da sviraju hipnotički electro rock s jako mnogo šumova i efekata za koje je zaslužan Zok i njegov Chaos Pad koji mu služi za rezanje zvuka i glasa, što cijeloj njihovoj glazbi daje izraženu notu eksperimentalnosti. Pjesme su im zanimljivo osmišljene i aranžirane uz česte izmjene bržih i sporijih dijelova i dosta instrumentalnih dionica. Je li vam sad malo jasnije? Nije? OK, nije ni meni, ali činjenica je da su Kimiko bend koji jako vuče na Notwist ili Tarwater (s kojima su i svirali u KSET-u prije nekoliko godina) i cijelu tu alternativnu guitar-pop scenu. Predstavili su i neke svoje nove stvari, no ''She's Gone'' ili ''All That Matters'' me se na prvo slušanje nisu pretjerano dojmile, ali zato imaju par doista veličanstvenih komada u svojoj zbirci, poput ''Nothing To Me'' bogate atmosfere i plesnog groovea koja priziva u sjećanje najbolje bendove Madchester rave scene s kraja osamdesetih, dok sjajna ''One Way Lane'' zvuči kao križanac electro popa ranih Depeche Mode s jakim basom a la New Order uz malo prizvuka kaotičnosti Pop Will Eat Itself. Or something. Kupili su me i obradom genijalne ''The Crystal Lake'' jednog od najpodcjenjenijih bendova otkako je svijeta i vijeka, Grandaddy, pa iako je početak bio malo umrtvljen, na samom kraju Zok i Dario su ukrstili gitare i pjesmu priveli kraju uz fenomenalan krešendo koji je nadmašio čak i original. Delikatnu ''Take A Bow'' je otpjevao Zok i moram priznati da mi njegov glas nekako bolje sjeda uz ove pjesme, Dario pjeva više onako muški, iz jaja, a ovo je ipak, kako da to kažem, pederkasta glazba, he he he. Zato mi se valjda i svida... Žao mi je što nisu svirali prekrasnu ''I Need Attention'' koju pamtim još iz vremena kad je Lolly pjevala, ili ''Fortune Cookie'', ali ovo što sam vidio sinoć pokazuje da se bend razvija i raste. Da napuste pjevanje bili bi odličan post-rock bend, ali i ovako zaslužuju hvalospjeve. Kimiko su, sve u svemu, zanimljiv bend koji je potpuno na tragu sličnim bendovima vani i koji ima potencijal za napraviti nešto više, ali je istovremeno premoderan i predobar za svoje vlastito dobro. Barem u Nigdjezemskoj kakva je Hrvatska. [vidi originalno okruženje]

s terapije by woe 27.11.07. (koncert 17.11. u Močvari povodom rođendana LeZbora):

---

Močvara se nastavila puniti, a sljedeći su nastupili Kimiko. Radi se o kombinaciji elektronike i živih instrumenata (bas, gitara) u kojoj se osjeća utjecaj Radiohead i post rocka, s tim da konačni rezultat teži melodičnom popu. Pjevaju malo na hrvatskom, malo više na engleskom i, iako osobno preferiram pjevanje na materinjem jeziku, mogu reći da u engleskim trenucima zvuče kao strani bend, što je definitivno za pohvalu. Nastup im je bio siguran i uigran, a posebno bih pohvalio žensku vokalisticu. Nakon bezobrazne Drvene Marije, vratili su ozbiljniji ugođaj, svirajući glasno i čvrsto, ali opet nekako nježno i sneno. [vidi originalno okruženje]

s plagij.at-a by rabarbara 3.4.07. (koncert 17.3. u polukružnoj dvorani &TDa s Contrivom):

---

Kimiko su, naime, zvučali ne samo suvislo i uigrano, već izuzetno svježe i intrigantno, na trenutke zakoračivši na teritorij post-Art of Noise sintetizatora tipa Švedana The Knife, a s druge strane prihvaćajući i malo rasterećeniji rockerski senzibilitet koji ih vodi prema zvuku Primal Scream-ovog 'Xtrmntr'-a. Možda je tomu doprinijelo i izbacivanje Dariovog pjevanja u prvi plan, dok Lora znatno više dinamizira pjesme razigranim bas linijama koje se solidno nadovezuju na suhe beatove iz samplera i pregršt koloritnih ukrasa iz Darkovih klavijatura i Zoranovih bezbrojnih efekata. Paranoičnu pomisao 'kako izaći na megdan ovako ozbiljnom bendu', što me je s vlastitim bendom čekalo slijedeće subote, uspjeli su odagnati tri mladića i dvije djevojke iz Contrive. [vidi originalno okruženje - ima i video!]

s terapije by Kris 21.3.07. (koncert 17.3. u polukružnoj dvorani &TDa s Contrivom):

---

U subotu je u polukružnoj dvoranu &TD-a bio jedan od onih koncerata o kojima će se godinama kasnije pričati i komentirati kako je dobro bilo. Naprosto se sve poklopilo - raspoloženi bend, odlična predgrupa, ozvučenje, prostor, publika - you name it. (...) Ali ipak, unatoč svemu rečenom, na sveopće čudenje sviju u publici, Contriva nisu bili najveće iznenađenje večeri - jer ipak da budemo iskreni, svi su očekivali da netko tko izdaje za Morr Music ne može nego oduševiti. Ono što je sve doslovno ostavilo bez teksta su bili naši Kimiko. Moram biti iskren da nisam previše očekivao od njih ali ovo šta smo imali priliku čuti je bilo predobro. Kimiko zvuče kao kombinacija najboljih elemenata Notwista, Radioheada i Ladytron i mislim da što prije trebaju van države, pošto zaslužuju puno više od par koncerata godišnje po hrvatskim klubovima. [vidi originalno okruženje]

s earbugsa by Paprikash 19.3.07. (koncert 13.3. u Saxu s Scroll i Clone Age):

---

Kimiko je indie electro pop bend koji bi najbolje legao uz film Izgubljeni u prijevodu zbog svojih većinom sanjarskih melodija. Sviraju već poprilično dugo, ali su sadašnji 4-člani sastav formirali početkom minule nam godine. Na vokalu se izmjenjuju polivalentna basistica i gitarist Dario Jazbec koji je pjevao veći dio koncerta. U mom su mozgu ostali atmosferski unikatni jer nisam imao prilike na ovim prostorima čuti nešto ovakvo. Kasabian bi bio bend s kojim imaju nešto zajedničko premda su Kimiko na momente veseliji od britanskih im kolega. I da, hm, zamijetio sam baš čudnu instrumentalnu sličnost sa Every day I love you less and less od Kaiser chiefsa u jednoj Kimikovoj stvari. Nadalje, klavijature su okosnica Kimikovog zvuka, a bas i dvije električne daju katkad psihodeličan zvuk. (...) Da li ova večer ima zaključak? Više je ostala nedorečena tek sa inovativnim nastupom Kimika kojeg vam preporučujem u nekom od sljedećih tjedana ili mjeseci. [vidi originalno okruženje]

s groupie portala by Hadžo 21.12.06. (koncert 20.12. u Papillonu s Ninom i Marshmellows):

---

Kratka pauza i evo nam Kimiko, bend kojeg sam posljednji put gledao davno...Jako davno. Jako, jako davno. Toliko davno da su u međuvremenu stigli naći i novog pjevača Darija a da ja pojma nisam imao o tome. I kad se lik popeo s Lolli, Dipom i Darkom na stage i počeo svirati prvo sam se pitao: Koji kurac je ovo? Open mic contest? Pa kad je počeo pjevati "I Need Attention", čekaj malo, pa to Lolli pjeva, što je sad to? Onda su mi se tek neke kockice posložile. Ali, mislim da im je ovo bila dobra akvizicija. Lik osim što pjeva, svira gitaru i nešto prčka po klavijaturama (što uostalom rade i svi ostali članovi benda), a baš zahvaljujući njemu bend je dobio na punoći zvuka, sad njihov lagani, sanjivi alternativni pop zvuči mnogo čvršće, više rockerskije. Prvih nekoliko pjesama bile su dobro poznate stvari, uključujući i demo megahit "Penguin in a Golden Coat", a onda su predstavili stvari koje će se naći na njihovom prvom službenom albumu. "Saturday" je bila prva i moram se složiti s friendicom koja mi je rekla da joj je to njihova najdraža stvar. Možda i najpoppy pjesma koju su ikada napravili, s prekrasnim back vokalima i zaraznim refrenom, "Saturday" ima jedno veliko "HIT" ispisano oko sebe, i mislim da se sama po sebi nameće kao singl. Iako bend želi kao singl izbaciti sljedeću stvar koju su svirali, "Nothing To Me", koja ima jako dobru, gotovo funky bas liniju i, mada se Kimiku to možda baš i neće svidjeti, po tome i po načinu kako ju je Dario otpjevao podsjeća me jako na The Stone Roses circa "Fools Gold". A to je jak kompliment, braćo i sestre. Svoj nastup završili su laganom i hipnotičkom "Mad Scientist" i time stavili točku na i njihovog najboljeg nastupa kojeg sam do sada gledao.

OK, priznajem, ovo sinoć definitivno nije bila glazba koja će se svima dopasti, znam da bi Aranel prvoj izašla pjena na usta da mora slušati sat i po Kimika i Marshmallowsa, no ponavljam ono što sam nebrojeno puta govorio svima onima koji posjećuju ovu stranicu a ne vide dalje od svog vlastitog dvorišta: postoji jako lijepa glazba izvan uskih punk rock okvira. I hrvatska i strana. Marshmallow i Kimiko su dva primjera lijepe pop glazbe "iz kućne radinosti", tako da je pravi grijeh što to prolazi totalno nezapaženo od strane masovnih mainstream medija. Ali ne moraju proći nezapaženo i od strane vas. Ne morate kupiti njihov cd, spržite ga, dijelite ga okolo, dođite na njihovu svirku i pomozite i na taj način oporavku domaće urbane i rock scene. Ja sam svoj skromni doprinos, eto, dao. [vidi originalno okruženje]

sa zbrdazdola by Matija Habijanec 12.7.05.:

---

Onda su se na stejdžu počeli pripremati simpatični ljudi iz benda Kimiko - stavljati svoje mikrofone, donositi syntheve i ostale uređaje kojima su se teen-rockeri iz ostalih bendova vjerojatno smijali u backstageu. I odmah se vidjelo da će u ovoj konkurenciji Kimiko stršati kao puding u govnu, da se tako izrazim. Elegancija (koje bi ipak trebalo biti još malo više) i melodije (vidi prošlu zagradu) vjerojatno su prenerazile školske frendove članova Replice i Angelusa. Kimiko su odsvirali i onaj lijepi hitić koji pomalo podsjeća na Notwist, na šanku ostavili svoje nezaobilazne flyere, tijekom tehničkih poteškoća na bini nekome iz publike poklonili majicu. Obavili svoje u Boogaloo-u i idu dalje. Sretno im. [vidi originalno okruženje]

s www.muzika.hr by Lana Bunjevac 12.4.05.:

---

Nakon što su se dojmovi s The Notwist malo slegli, na red je došla nova poslastica Žedno Uho festivala, njemački ambijentalno-elektronski duo Tarwater. Kao predgrupa nastupio je mladi zagrebački bend Kimiko. Nije baš uvijek slučaj da su predgrupe kompatibilne s bendom zbog kojeg dođete na koncert (primjer: Gutbucket i Girls Against Boys, ajoj koja kombinacija!), ali Kimiko su opravdali ukazano povjerenje.
Moram priznati da prije ovog koncerta nisam znala ništa o njima, no kad su počeli svirati skužila sam da znam curu koja pjeva! U bendu ih je šestero, imaju puno instrumenata, duple klavijature i matricu koju puštaju s MP3 playera. Imali su Lidiju iz Afiona na back vokalima i majice sa zekom. A kako zvuče? Hm... Stereolab? Lush? Silke Bischoff?? Izaberite sami. Lora im jako lijep glas, al' da se mene pita ja bih im savjetovala da izbace onih par pjesama na hrvatskom i pjevaju samo na engleskom jer hrvatski zvuči bezveze za ovakvu vrstu glazbe. Jest da su još malo neuvježbani, ali svako novo ime na underground sceni je dobrodošlo. [vidi originalno okruženje]

s www.tportal.hr by Jelena Cvitanušić 12.4.05.:

---

Simpatičan uvod u koncert njemačkog dua napravio je bend Kimiko - nova nada hrvatske urbane scene. Za početak, bend je izveo pjesmu 'u čast Notwista' i time direktno uputio na svoje glazbene uzore. [vidi originalno okruženje]

s www.terapija.net by Horvi 14.3.05.:

---

Oko 23h slijedio je nastup skupine Kimiko koji ime nose po jednoj japanskoj sado-mazo ekscentrici(?!). Počeli su nastup u potpunom mraku iz kojeg je dopirao zvuk samplera kojeg je nadogradila lagana ambijentalna elektronska melodija, te se njihov nastup vrlo brzo pretvorio u vrlo melodični brit-pop. U materijalu kojeg su izveli mogu se vrlo dobro naslutiti utjecaji različitih britanskih (a i ponekih američkih) imena s kraja osamdesetih do današnjih dana - od Lush, Cocteau Twins, My Bloody Valentine, Sonic Youth, Elastice, sve do Radiohead, Solex, Doves... Centralnu figuru Kimika predstavlja Lora (vokal i klavijature) čiji je vokal suštinski "utopljen" u razlivenim melodijama (vrlo blisko skupini Lush), tako da se njezina jednolična intonacija kreće u strogo linearnoj harmoniji. Tekstovi su mješoviti (hrvatski i engleski), no zbog opće poznatog slučaja na razglasu, uopće se nije mogla "skontati" tematika fabule. Također se i dvostruki set klavijatura (drugi synth svira Darko) uopće nije čuo, tako da se ova melodična i harmonijska linija elektronike mogla samo nazirati negdje u atmosferi. No, zato je gitarist Denis uspio potpuno dočarati maštovitost svojeg stila. Njegova svirka je vrlo neobična, iz uobičajene linearne melodije odlazi u harmonijski solo koji se pretvara u konglomerat bučne psihodelije i vrlo slikovite improvizacije koju izvodi raznim vratolomnim udarcima i kovitlanjem gitare u zraku kako bi dobio što neobičniji zvuk ostavljajući dojam da će polupati gitaru od zadovoljstva. Njihov nastup trajao je dobrih sat vremena kojim su se predstavili u finom "šminkerskom" zvučnom izdanju modernog rocka 21. stoljeća. [vidi originalno okruženje]

s www.buka.hr by Soniczoil 9.7.04.:

---

Onda se već lagano KIMIKO počeo pripremati za nastup. Moram napomenuti da sam, čuvši onu stvar "Penguin In A Golden Coat", bio pun dobrih riječi o njihovoj mjuzi. Neki sam dan prije zakasnio na njih u Praćki, pa je sad to bilo prvo upoznavanje zapravo. I skroz fino, sad sam čuo i malo više Belle & Sebastian, pa naravno Notwista i tako to; pop koji bi svaki čovjek trebao čuti! Isfurali smo legalne i ilegalne cuge, pretvorili birtiju u neki multimedijalni prostor koju vlastiti gazda ne prepoznaje, cupkali i komentirali kako je opet zgodno čuti zgodne stvari. [vidi originalno okruženje]